Hrvatska planira 932 milijuna eura za AI: što država želi napraviti do 2032.

Hrvatska do 2032. planira 932,1 milijun eura ulaganja u umjetnu inteligenciju. Ministar Damir Habijan predstavio je 16. listopada Nacionalni plan i prvi Akcijski plan s 33 mjere do 2028. Država pritom najavljuje ulaganja i ciljeve, a pojedinačne mogućnosti financiranja za građane ili kompanije ovise o daljnjim provedbenim koracima.^[1]

Za kompaniju koja razmišlja o AI-ju, nastavnika koji ga pokušava uvesti u nastavu ili građanina koji želi jednostavnije obaviti administrativni postupak, ukupna je brojka tek početak priče. Korist će ovisiti o tome hoće li iz planova nastati dostupni alati, pouzdani podaci i usluge koje ljudi mogu upotrebljavati bez posebne tehničke pomoći.

Kako čitati iznose bez dvostrukog zbrajanja

Prvih 382,1 milijun eura dio je ukupnog okvira od 932,1 milijun. Unutar prvog akcijskog razdoblja 139 milijuna odnosi se na računalnu i podatkovnu infrastrukturu. Taj se iznos zato ne dodaje ukupnom proračunu, nego predstavlja njegov dio.^[1]

Ministarstvo navodi da je najveći dio ukupnih sredstava namijenjen istraživanju, inovacijama i razvoju gospodarstva.^[1] Javne objave predstavljanja ne donose cjelovitu financijsku tablicu svih mjera. Iz njih se stoga ne može pouzdano rasporediti svaki euro na pojedini projekt, izvor financiranja ili godinu. Za takav pregled potreban je puni tekst planova s provedbenim prilozima.

Što je potvrđeno o postupku

Ranija odluka Vlade pokrenula je izradu plana i zadužila Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da ga pripremi. To utvrđuje koordinacijsku ulogu Ministarstva, dok se nositelji svake pojedine mjere trebaju čitati iz provedbene razrade.^[3] Uz predstavljanje 16. listopada službeno je najavljeno javno savjetovanje u trajanju od 30 dana. Predstavljanje i najava savjetovanja zato se u ovom trenutku razlikuju od konačnog donošenja i izvršenja plana.^[2]

Četiri područja i prvi konkretni ciljevi

Prema službenom predstavljanju, plan obuhvaća razvoj ljudi i kompetencija, infrastrukturu i podatke, etičnu i zakonitu primjenu te istraživanje, inovacije i gospodarstvo. Do 2028. predviđeno je osposobljavanje 7.000 građana, 10.000 nastavnika i 5.000 javnih službenika. Za infrastrukturu je u tom razdoblju planirano 139 milijuna eura, a među smjerovima razvoja navedeni su veliki jezični model za hrvatski jezik i AI asistent u sustavu e-Građani.^[1]

Takav raspored otvara pitanje povezanosti mjera. Edukacija javnog službenika ima veću vrijednost ako nakon nje dobije odobren alat, pristup potrebnim podacima i jasno određen zadatak. Istraživačkoj skupini računalni resursi više znače ako ih može pravodobno rezervirati i dobiti stručnu podršku. Nabava opreme i broj održanih tečajeva zato su korisni pokazatelji aktivnosti, ali nedovoljni za procjenu učinka.

U prvom razdoblju postoje barem tri brojčano navedena cilja koja će se moći provjeravati: obuhvat građana, nastavnika i javnih službenika edukacijama. Za hrvatski jezični model i asistenta u e-Građanima u objavama predstavljanja nisu navedeni zasebni datumi puštanja u rad ni potpuna raspodjela odgovornosti. Njihovo pokretanje zato ostaje razvojna najava, a rok 2028. ne treba prikazivati kao potvrđen datum lansiranja svake usluge.

Što bi od plana trebale dobiti kompanije

Za manje poduzeće važan bi ishod bila mogućnost da prije velike nabave provjeri ima li njegov problem uopće smisla rješavati umjetnom inteligencijom. Primjerice, za obradu ponavljajućih upita kupaca potrebni su uređeni odgovori, ažurni podaci i način predaje složenijeg slučaja zaposleniku. Dostupnost modela samo je jedan dio takvog projekta.

Provedbu bi zato vrijedilo pratiti kroz vrlo praktična pitanja: može li se dobiti stručna procjena, koliko se čeka na pristup infrastrukturi, tko pomaže s podacima i postoji li način da se mali pilot proširi u redovan rad. Otvori li se program sufinanciranja, zasebno treba provjeriti prihvatljive korisnike i troškove. Nacionalni plan sam po sebi nije poziv na koji se podnosi zahtjev.

Hrvatski jezik kao razvojni zadatak

Najava jezičnog modela za hrvatski otvara prostor za primjene u upravi, obrazovanju i poslovanju. Za procjenu korisnosti takvog modela trebalo bi unaprijed odabrati zadatke na kojima se može provjeriti razumijevanje domaće terminologije, točnost odgovora i trošak uporabe. Koristan test mogao bi biti obrada dokumenta s lokalnim nazivima, padežima i specifičnim stručnim izrazima.

Usporedba s dostupnim međunarodnim modelima pritom bi trebala biti redovan dio razvoja. Za korisnika je presudno dobiva li kvalitetniji ili pristupačniji rezultat za svoj posao. Dodatna vrijednost može biti i veća kontrola nad podacima ili mogućnost prilagodbe sustava, ako se takve značajke doista osiguraju i dokumentiraju.

Od asistenta do riješenog zahtjeva

Kod budućeg asistenta u e-Građanima uspjeh bi trebalo procjenjivati prema tome može li korisnik lakše pronaći odgovarajući postupak i dovršiti ga. Broj razgovora s asistentom ne govori dovoljno: građanin može poslati mnogo poruka upravo zato što odgovor nije jasan. Korisniji pokazatelji bili bi udio uspješno riješenih upita, učestalost pogrešnih uputa i vrijeme potrebno do završetka postupka.

Jednako je važno unaprijed odrediti kome se korisnik obraća kada dobije pogrešnu informaciju i tko ažurira sadržaj nakon promjene postupka. To su pitanja održavanja javne usluge koja ostaju i nakon njezina predstavljanja.

Provedba mora biti vidljiva

Za praćenje plana korisna bi bila pregledna javna evidencija svake mjere: odgovorna institucija, rok, planirano i utrošeno financiranje te ostvareni rezultat. Takva bi evidencija omogućila da se napredak uspoređuje kroz vrijeme, a kašnjenja uoče dok ih još ima smisla ispraviti.

Predstavljeni okvir daje teme i iznose oko kojih se može voditi ozbiljna rasprava. Sljedeći će test biti koliko brzo građanin, škola, istraživački tim ili kompanija mogu prepoznati konkretnu mogućnost i do nje doći. Upravo bi njihovo iskustvo trebalo postati jedno od glavnih mjerila hrvatskog AI plana.